Manje je razlika od sličnosti, a možda je najveća razlika u tome što je ISO u početku definisan i razvijen za privatni sektor, a vremenom je počeo da se koristi u javnoj upravi (Prije svega, tehnički standardi), dok se CAF izrađuje prvenstveno za javnu upravu. ISO standard se plaća, od kupovine standarda do certifikacije (konsultantske usluge se često koriste za uvođenje standarda), dok je CAF besplatan model i postoje Smjernice i radne grupe širom Evrope koje podržavaju mrežu korisnika.
Standard i model imaju isti cilj: kontinuirano unaprjeđenje institucije u skladu sa mjerljivim i dokazivim rezultatima, prateći zakonske okvire, sa orijentacijom ka krajnjim korisnicima i zaposlenima.
Ako je neka institucija implementirala standard, npr. ISO 9001 i/ili integrisani sistem menadžmenta kvalitetom sa dodatnim standardima, uvođenje CAF-a može imati dodatnu vrijednost u internom pregledu mjera performansi i poboljšanja (koje predlažu ne vanjski stručnjaci, već oni koji najbolje poznaju instituciju – zaposlenici i rukovodstvo institucije).
U slučaju da je institucija ima implementiran CAF, dodatna vrijednost implementacije ISO standarda može biti u ispunjavanju obaveznih zahtjeva ISO standarda za određeni proces, kao i preporuka koje mogu imati pozitivan uticaj na rast i rezultate pojedinačnih procesa institucije.
Proces eksterne evaluacije u slučaju CAF-a može se uporediti sa procesom certifikacije u slučaju ISO standarda, jer je to spoljna ocjena uspjeha implementacije u skladu sa zahtjevima standarda, odnosno mjerama/ aktivnostima u odnosu na podkriterije iz CAF-a.
Bez obzira na odluku da li implementirati standard ili model – oba pristupa svakako doprinose razvoju reforme javne uprave i boljih usluga.